U Dnevnom boravku za odrasla i stara lica sa invaliditetom, koji je otvoren prije nešto više od četiri mjeseca u prostorijama NVO „Nova šansa u Novom“ na Toploj, trenutno je 12 korisnika.
Predsjednica „NVO „Nova šansa u Novom“ Vesna Odalović za RTHN priča da mjesta ima za 15 lica sa invaliditetom te da bi voljela da roditelji ili staratelji upute člana porodice koji ima invaliditet u dnevni boravak i da neće pogriješiti sa tom odlukom.
– Naši korisnici sa radošću dolaze u Dnevni boravak. Njima ne trebaju posebne edukacije jer je riječ o odraslim osobama, već druženje, psihološke i radno okupacione radionice što im i pružamo. Ono što nam fali je stalno angažovan vozač sa kojim bi realizovali izlete kao što rade u Dnevnom centru za djecu sa smetnjama u razvoju. Bilo bi lijepo da možemo sa našim korisnicima da odemo u Trebinje, u Portonovi, na Kameno….
U Dnevnom boravku angažovani su psiholog, medicinska sestra, domaćica, kordinator radionica a privremeno je angažovana žena koja će raditi dodatne radionice kako bi dan bio što potpuniji.
– Nedostaje nam fizioterapeut, kojeg bi angažovali takođe povremeno jer će to našim korisnicima mnogo značiti. Pogotovo da radi individualne vježbe što je preko potrebno pojedinim korisnicima. Vidjećemo da li možemo to da realizujemo kroz postojeći budžet za ovu godinu, kazala je Odalović.
Licenca koju je dobio Dnevni centar odnosi se na osobe starije od 27 godina, a rješenje donosi Centar za socijalni rad.
– Zakonski nemamo ograničenja što se tiče gornje starosne granice a kod nas je najstarija osoba od 47 godina. Imamo korisnika koji su bili u Dnevnom centru do 26 godina kao i onih koji nisu koristili taj servis. Opština nas finansira za plate zaposlenih i utrošak električne energije a od Ministarstva smo ostvarili kao i svi Dnevni centri, 250 eura po korisniku, objašnjava Odalović.
Medicinska sestra Vesna Mijović objašnjava da radni dan u Dnevnom boravku počinje u pola osam kada kombijem kreću po svoje kosrisnike na adrese njihovog stanovanja.
– Po dolasku u Dnevni boravak rade vježbe, doručkuju a zatim počinju radionice. Do ručka imamo malu pauzu, a nakon ručka opet imamo radionice. Ako je lijepo vrijeme prošetamo a zatim korisnike odvozimo njihovim kućama. Svi se oni raduju što dolaze u Dnevni boravak i ovo je prelijepo radno iskustvo za mene, kazala je Mijović.
Podsjećamo, prije 13 godina Herceg Novi je dobio prvi Dnevni centar za osobe sa smetnjama i teškoćama u razvoju čiji su korisnici starosti od 7 do 26 godina. Svjesni potrebe za servisom koji će biti na usluzi osobama sa invaliditetom starijim od 27 godina, lokalna samouprava je još prilikom gradnje Dnevnog centra u Sutorini ostavila mogućnost da se dogradi i poseban dio za ovu grupu korisnika. Do realizacije tog projekta, Dnevni boravak na Toploj, kao prelazno rješenje, je velika pomoć i podrška korisnicima koji nisu imali više pravo na Dnevni centar.
Kao dobar partner pokazala se NVO „Nova šansa u Novom“ koja ima dugogodišnje iskustvo u radu sa osobama sa invaliditetom. Ova organizacija realizovala je prvu digitalnu štampariju u kojoj već duže od 10 godina radi pet osoba sa invaliditetom. Dugo godina su izrađivali suvenire od recikliranog papira, od prodaje obezbjeđivali plate za 11 zaposlenih OSI, a Odalović kaže da je to bio pravi radni servis i radno okupaciona terapija, koja je na žalost zaustavljena 2019. godine.
Upravo je završen petomjesečni projekat Izrada baze podataka OSI koji su radili u saradnji sa Opštinom.
– Urađen je šablon, a onda nam je Opština obezbijedila sredstva da smo dvije osobe sa invaliditetom angažovali na popunjavanju te baze podataka. Tri mjeseca je kratak vremenski period da se to završi pogotovo što mnogi roditelji nisu pristali da se član njihove porodice nađe u toj bazi podataka. Na moju veliku žalost mali broj je pristao da uđe u bazu podataka. Najviše su to naši korisni i članovi „Nove šanse“. Kada sam predala izvještaj u bazi je bilo 92. Po meni je to velika greška, jer svi očekujemo neke benefite od Opštine i države. Nije u pitanju tu ničije ime i prezime, u pitanju je brojčanost, u pitanju je da znamo stanje na terenu, da znamo koje su dijagnoze i da na osnovu toga gradimo i strategiju i lokalne akcione planove i možemo da insiistiramo na sledećim aktivnostima i servisima, kazala je Odalović.
Ističe da je unošenje podataka u bazu na dobrovoljnoj osnovi ali da je u interesu svih osoba sa invaliditetom i njihovih porodica kako bi se na kvalitetan način mogle raditi strategije unapređenja njihovog položaja u društvu.
Preuzeto sa: rthn.co.me
